Nasilje u obitelji u vrijeme COVID-19

U bujici informacija i događaja kojima smo od početka pandemije COVID-19  izloženi, kako od strane vlastitih misli, tako i neizbježno od strane medija, ne smijemo zbog vlastitog straha i bojazni za svoj i za život svojih bližnjih, zaboraviti na one koji su nas trebali i prije novonastale situacije.

Obiteljsko nasilje obuhvaća nasilje koje se opetovano događa između članova obitelji (roditelja, partnera, braće i sestara). Svjedočenje nasilju u obitelji odnosi se na situacije u kojima je dijete svjedok čestog i ponavljanog obiteljskog nasilja drugih članova obitelji. Sigurno ste se i prije uvjeta izolacije našli u situaciji kada niste mogli razlučiti razliku između obiteljskog nasilja i bezazlenog obiteljskog konstruktivnog razgovora s povišenim tonovima. Zasigurno ste u svojim ili u obiteljima svojih susjeda ponekad svjedočili situacijama pri kojima niste mogli odvagnuti što je najprimjerenije učiniti.

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji jasno su definirana obilježja obiteljskog nasilja, koja uključuju:
• Tjelesno nasilje kao i primjenu fizičke sile, bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda
• Tjelesno kažnjavanje i primjenu ponižavajućih oblika odgoja prema djeci
• Psihičko nasilje koje kao posljedicu ima strah, ugroženost, uznemirenost, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, ograničavanje slobode kretanja, verbalno nasilje, verbalne napade, uznemiravanje putem sredstava komunikacije, uznemiravanje putem komunikacije preko treće osobe, prebacivanje krivnje zbog nasilja na drugu osobu, prisiljavanje osobe na bilo što što nije u skladu s njenim željama, prisiljavanje osobe na prakticiranje vjere kojoj ne pripada
• Spolno nasilje, spolno uznemiravanje, inzistiranje na spolnom odnosu
• Ekonomsko nasilje, financijsko iskorištavanje

Bez obzira na to što postoji više aspekata i oblika obiteljskog nasilja, u obiteljima koje su izložene obiteljskom nasilju, najčešće jedan oblik nasilja uključuje i druge. Bez obzira na to tko je žrtva nasilja, smatra se kako svaki oblik nasilja ima negativan utjecaj na sve članove obitelji. Ukoliko se radi o obiteljima s malom djecom, bilo koji oblik nasilja nad njima ili svjedočenja obiteljskom nasilju može izazvati, kako kratkotrajne posljedice u vidu anksioznosti, problema sa spavanjem, neraspoloženja, depresivnosti, problema sa zdravljem, agresije, ljutnje, smanjene motivacije za učenje, socijalnog udaljavanja, osamljivanja, tako i dugotrajne posljedice, što se odnosi na rizik da dijete izloženo nasilju i samo postane nasilnik u starijoj životnoj dobi, iz čega proizlazi društveni stav o nasilju kao o tradiciji. Osim rizika da se iz uloge žrtve dijete pomakne u ulogu zlostavljača, postoji rizik od manjka samopouzdanja, nesigurnosti, nedostatka suosjećanja prema drugima, neprekidan osjećaj krivice, manjak motivacije za budućnost i napredak, razvijanje ovisnosti, suicidalnost i dr. Obiteljsko nasilje ostavlja trag po dječji emocionalni, socijalni, moralni i kognitivni razvoj. 

U Bosni i Hercegovini ukupno je 52,8% žena koje su od svoje 15. godine doživjele bilo koji oblik nasilja. Osim problema u vidu zakonski nedostatno definiranih aspekata nasilja i kažnjavanja zlostavljača, problem za obitelji koje se bore s obiteljskim nasiljem je niska stopa prijavljivanja od strane samih članova ili od strane osoba koje imaju jasne indicije i sumnje na obiteljsko nasilje (šira obitelj, kolege na poslu, krug prijatelja, susjedi i dr).

COVID-19 i obiteljsko nasilje

Izraziti problem za socijalnu skrb i zakonodavstvo u vrijeme pandemije COVID-19 predstavlja upravo obiteljsko nasilje. S obzirom na uvedene mjere koje sprječavaju i onemogućuju uobičajen rad centara za socijalnu skrb i provođenje redovnih obiteljskih tretmana, očekuje se  nagla stopa porasta obiteljskog nasilja u uvjetima izolacije. Izolacija kao takva predstavlja jedan od najutjecajnijih čimbenika koji mogu potaknuti obiteljsko nasilje kod obitelji koje prije nisu bile izložene istom, promijeniti uobičajeni obrazac nasilnih ponašanja i pomaknuti ga prema rizičnijim ponašanjima u obiteljima kod kojih se ranije bilježilo obiteljsko nasilje te povećati učestalost obiteljskog nasilja. Brojni su faktori koji mogu biti okidači obiteljskog nasilja. Analiza obiteljskog nasilja u Hrvatskoj u 2019. godini pokazuje kako je jedan od najučestalijih okidača za obiteljsko nasilje čiji je počinitelj muškarac, bila namjera žene da mu se suprotstavi. Tome dakako mogu doprinijeti uvjeti u kojima obitelj boravi u istom domu te ostali članovi obitelji zlostavljača (ili više njih) nemaju priliku da se socijalno distanciraju.  Nadalje, jedan od najučestalijih okidača za obiteljsko nasilje je i konzumacija alkohola i drugih sredstava, kojima se osobe izlažu uslijed povećanog stresa, kriznih i prijetećih situacija, ekonomskih i financijskih poteškoća, nakon otkaza ili smanjenja plaće, uslijed osjećaja usamljenosti, anksioznosti, depresije, ljutnje, osjećaja bespomoćnosti, dosade, viška slobodnog vremena, tuge i dr. S obzirom na činjenicu kako centri za socijalnu skrb i sigurne kuće nisu pronašle alternativni oblik rada u vrijeme COVID-19, osim telefonskim putem, to može djelovati kao poticaj zlostavljaču jer upravo takva informacija za zlostavljača predstavlja veću sigurnost i vjerojatnost da ga se ne prijavi.

Bilo bi dobro sagledati trenutnu situaciju brojnih obitelji iz drugog ugla. Promatrajmo obiteljsko nasilje iz aspekta obiteljske dinamike. Svaki član obitelji svakodnevno je opterećen vlastitim brigama, sumnjama, nervozom, anskioznošću, ljutnjom pa čak i dozom agresivnosti. Međutim, kada se prisjetimo vremena prije potrebe za izolacijom uslijed pandemije COVID-19, svaki je član obitelji redovno izlazio iz kuće, provodio vrijeme s osobama koje su dio njegovih interesa, koje ga opuštaju i olakšavaju mu svakodnevne životne tegobe. Također, većina ljudi današnjice ima različite oblike aktivnosti koje im pomažu da se svakodnevno osjećaju bolje te da negativne emocije i namjere preusmjere ka socijalno vrijednim ciljevima (sport, trening, boks, vožnja bicikla). To je važan faktor koji upravo u vrijeme izolacije izostaje te svaki član obitelji upravo u obiteljski dom donosi brige, probleme, frustraciju, negativne emocije i želju da ih otpuste upravo prema članovima obitelji. To je upravo problem kojemu se nastoji doskočiti putem otvorenih telefonskih linija za pomoć žrtvama nasilja, online-radionicama i savjetovanjima.

Za nas je važno, u vrijeme kada svatko svoju energiju usmjerava ka svom boljitku te zaštiti sebe i svojih bližnjih, ne ustrajati u tome u tolikoj mjeri da se zatvorimo za druge ljude. Važno je, unatoč fizičkoj distanci, zadržati komponentu empatije i osluškivati ono što se oko nas događa, a samim time biti spremni da reagiramo na potencijalne opasnosti. Osim pandemiji COVID-19, trebamo zajedničkim snagama, edukacijom i spremnošću na reagiranje bez straha, pomoći u prevenciji i zaštiti od svake vrste nasilja.

Kako biste bili spremniji ne oglušiti se na nasilje, važno je poznavati znakove nasilja i osobine zlostavljača. Stoga, zlostavljače i žrtve nasilja u obitelji možete prepoznati po sljedećim osobinama:
• ekonomske poteškoće
• mnogi osobni ili bračni problemi
• roditelji su bili žrtve u djetinjstvu, odgajani tjelesnim kaznama
• moralisti
• posjeduju povijest zlouporabe alkohola ili drugih sredstava ovisnosti
• posjeduju nizak prag tolerancije na frustraciju
• sumnjičavi i strašljivi u odnosu na druge ljudi
• socijalno izolirani, bez podrške od rodbine ili prijatelja
• svoje dijete vide kao nešto loše i zlo
• pokazuje malo ili nimalo interesa za dijete
• neadekvatno odgovaraju na djetetovu bol
• objašnjenja djetetovih povreda su nekonzistentna i neodređena
• konstantno kritiziraju dijete i imaju neadekvatna očekivanja od djeteta
• za svaku povredu vode dijete u drugu bolnicu ili drugom liječniku.

Link kratkog videa kao podrška tekstu: https://youtu.be/3kj49NHROuk

Martina Orman-Škoro