Ispitna anksioznost

Ispitnu anksioznost smo svi više ili manje puta doživjeli. Možda je nismo znali ispravno definirati, ali njezine simptome smo uočili i znali objasniti drugima ili su drugi na nama mogli uočiti znakove ispitne anksioznosti.  Postoji jako puno definicija ispitne anksioznosti, no ona se najčešće određuje kao stanje uzbuđenosti, napetosti, osjećaja  neugode i zabrinutosti koja se javlja u ispitnim situacijama, nakon njih i pri njihovom zamišljanju i očekivanju (Vizek Vidović i sur.). Za anksioznost se vezuje bitan faktor a to je nepoznavanje izvora nelagodnog stanja. Studenti ju  doživljavaju kao neodređen strah koji je izazvan nespecifičnom ili objektivno nepostojećom situacijom.

Često se u ispitnim  situacijama javljaju ometajuće misli (,,Evo opet ću dobiti jedinicu. Nikad neću položiti ovaj ispit''). Takve ometajuće misli vode povišenoj pobuđenosti koja smanjuje raspoložive kapacitete pažnje za kognitivne procese (pamćenje, dosjećanje gradiva) koje zahtijeva ispitna situacija. Pažnja studenata usmjerena je na vlastite fiziološke i emocionalne  reakcije (znojni dlanovi, lupanje srca, strah, panika), a ne na zadatak i ispitna pitanja koja trebaju obaviti kako bi uspješno položili ispit. 

Za objašnjenje ovakvog stanja u literaturi je prihvaćen dvokomponentni model ispitne anksioznosti po kojem do pada u ispitnim situacijama dolazi zbog djelovanja dviju grupa faktora (Liebert i Morris, 1967.). To su neodgovarajući kognitivni procesi i povišena pobuđenost autonomnog živčanog sustava.

Studenti se nerijetko pitaju jesu li oni jedini kojima se ovo događa. Druga promišljanja usmjerena su i na vrijeme kada se ispitna anksioznost pojavila i je li se mijenjala s godina odnosno je li se baš pogoršala kada su krenuli studirati ? Prema nekim autorima (Grgin, 2004) pojava prve ispitne anksioznosti javlja se između 7. i 15. godine. U funkciji dobi anksioznost raste, prateći krivulju negativne akceleracije. Naglo raste od 9. do 12. godine i nakon toga  usporava te se oko 18. godine stabilizira na dostignutoj razini. Kod nekih studenata anksioznost se pojavi tek u srednjoj školi ili na fakultetu.   

Zbog čega je anksioznost pogubna za rezultate na ispitu ? Često puta visoko anksiozni  rabe loše i ne učinkovite tehnike i postupke učenja, kao što su memoriranje bez razumijevanja, teškoće u zahvaćanju bitnih elemenata gradiva i sl. Kako prepoznati spadam li u skupinu visoko anksioznih studenata ? Navest ćemo neke od karakteristika visoko anksioznih:

• • • najlošije rezultate na testovima postižu kada im je stalo da postignu dobar rezultat i kada je naglašeno vrednovanje uratka
    • što su zadaci složeniji i teži, rezultat je lošiji
    • teže se odlučuju na pogađanje točnog rješenja u situacijama s više ponuđenih odgovora
    • češće gube studijske godine i/ili napuštaju studij te postižu niži prosjek u odnosu na osobe sličnih kognitivnih sposobnosti, ali niske ispitne anksioznosti

Ako ste se u nekoj od pobrojanih karakteristika pronašli sebe navest ćemo nekoliko savjeta koje možete usvojiti kako biste si pomogli:

• • • izbjegavajte vremenski pritisak- počnite učiti na vrijeme
    • tražite povratne informacije od svojih profesora/asistenata
    • imajte na umu da su ispitni testovi odraz napredovanja, a ne mjera vaše sposobnosti
    • vježbajte s kolegama prije ispita- simulirajte ispitne situacije
    • suočavanje s problemom donosi više profita od samog razmišljanja o problemu

Priredila: Ivona ČarapinaZovko

Reference:

Liebert, R. M. & Morris, L. W. (1967). Cognitive and emotional components of test anxiety: A distinction and some initial data. Psychological Reports, 20, 975-978.

Grgin, Tomislav (2004). Edukacijska psihologija. Naklada Slap: Jastrebarsko Vlasta Vizek Vidović, Majda Rijavec, Vesna Vlahović-Štetić, Dubravka Miljković (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb. IEP: VERN