Razgovor za posao

Razgovor za posao podrazumijeva razgovor između kandidata i poslodavca. Poslodavac postavlja niz pitanja putem kojih pokušava u konačnici procijeniti je li i u kojoj mjeri kandidat prikladan za posao. On uključuje osobnu prezentaciju kandidata.  Nekoliko je vrsta razgovora za posao podijeljenih prema dominantnoj strategiji intervjuiranja: klasični, situacijski, bihevioristički i stresni. Klasični razgovor većinom sadrži općenita pitanja npr. ,, Zašto smatrate da ste dobri za ovaj posao ? ''. Situacijski razgovor se provodi s namjerom da se ispitaju kandidatove sposobnosti da obavi određeni zadatak npr. ,, Kako biste riješili konflikt s kolegom oko podjele poslova ? ''. Ispitivanje dosadašnjih sposobnosti kandidata se obavlja putem biheviorističkog razgovora npr. ,, Kada ste trebali obaviti više zadataka / projekata kako ste odredili prioritete ? ''. Prema nekim autorima, jedna od vrsta intervjua je i stresni razgovor putem kojeg se postavljaju pitanja sa svrhom provjere ponašanja kandidata pod stresom npr. s kandidatom se na neprijateljski način započinje intervju (Powers, 2007).

Nakon provedenog razgovora, kako bi procijenio kvalitetu odgovara kandidata, poslodavac vrednuje dobivene odgovore. Sam proces vrednovanja osim vrednovanja sadržaja odgovora uključuje i vrednovanje načina odgovaranja npr. ljubaznost, samopouzdanje, jasan govor i sl.

 Najčešće pogreške kandidata posljedica su neinformiranosti, nepripremljenosti kao i stresa i manjka samopouzdanja (Frgačić, 2014). Pogreške možete izbjeći informirajući se o organizaciji i radnom mjestu za koje se prijavljujete, dobrom pripremom i isticanjem svojih pozitivnih osobine zbog kojih bi se poslodavac odlučio zaposliti upravo vas.