Formiranje prijateljstava u odrasloj dobi

Prijateljstva predstavljaju jedinstven oblik odnosa među ljudima, prije svega, jer ih sami biramo. Za razliku od drugih veza koje biramo, poput romantičnih i bračnih partnera, prijateljske veze nemaju jasnu formalnu strukturu. Preseljenje uslijed odlaska na studij ili zaposlenja može imati posljedice na odnose koje smo ostavili doma. Nekad mogu proći tjedni prije nego i shvatimo da se nismo bili u kontaktu s prijateljem koji je ranije bio dio svakog našeg dana. Biste li isto mogli reći za svoje roditelje ili dečka/djevojku? Upravo neformalnost prijateljskih odnosa nam dopušta da ne bude čudno ako prođe mnogo vremena bez kontakta, a da se sljedeći susret s prijateljem čini kao da ste se vidjeli jučer.

Naravno, ovo nije slučaj za svako prijateljstvo koje imate. Ljudi i kvaliteta odnosa se razlikuju, ali većina ljudi, prema Rawlins (1991) traži isto u prijateljstkim odnosima:

-          Nekog s kime možete razgovarati

-          Nekoga na koga se možete osloniti u teškim periodima

-          Nekoga u čijem društvu uživate

Najljepša te ujedno najstrašnija stvar kod prijateljstava je, pored toga što vi birate prijatelja, i vi trebate biti recipročno izabrani od iste osobe! U čemu leži tajna ove recipročnosti? Najčešći odgovor je – u sličnim očekivanjima. Međutim, kvaka je u tome što se očekivanja, kao i ljudi, razvijaju i mijenjaju s vremenom, zbog čega mnoga prijateljstva nemaju istu važnost u novoj fazi vašeg života. Tijekom djetinjstva, slična očekivanja su prilično jednostavna – djeca formiraju prijatelje iz najbliže okoline, s kojima je zabavno igrati se. Prilikom prelaska u adolescenciju, „Može li se Ivana izać' igraaat'?“ se razvija u odnos u kojem imati prijatelje znači moći otkriti drugima tko ste (i tko postajete) i za to dobiti potporu i razumijevanje. Međutim, stvarna intimnost u prijateljstvu i procvat odnosa se događaju u mlađoj odrasloj dobi, poslije srednje škole. U ovoj dobi smo više sigurni u sebe (relativno govoreći) i više nam odgovara druženje s ljudima koji dijele naše vrijednosti i interese, za razliku od prijateljstava s onima koji imaju najbolje igračke ili su popularni.

Upravo u mlađoj odrasloj dobi česte su životne promjene, poput pohađanja visokoškolskog obrazovanja, zbog čega se mijenja mjesto boravišta ali i ljudi s kojima, spletom okolnosti, sad manje ili više provodite vremena. Mnogi ljudi tijekom velikih promjena u životu doživljavaju pojačan stres i u ovakvim situacijama je imati prijatelja važan izvor potpore u nošenju sa stresom. Imati bliska prijateljstva može sniziti razinu stresa i anksioznosti, smanjiti rizik za depresiju, te pomaže u razvoju osjećaja pripadanja, (Heinze i sur, 2018).

Međutim, premda su prijateljstva najkvalitetnija u mlađoj odrasloj dobi, stvaranje novih prijateljstava polako postaje otežano – ulaskom iz mlađe u srednju odraslu dob vještina sklapanja poznanstava – atrofira. Ono za što je nekad bilo potrebno samo reći „Hoš' se igrat?“ sada zahtijeva veću razinu intimnosti i zajedničkih trenutaka. Ukratko, prijateljstvo u odrasloj dobi zahtijeva ulaganja, a za to treba vremena. Bill Rawlins (1992) razlikuje šest faza formiranja prijateljstava:

1.      Ograničena interakcija – u ovoj fazi dvije osobe imaju prvi kontakt, kao kada upoznate novu osobu na vašoj studijskoj godini – još uvijek ne znate što će biti od toga kontakta, pa ste oprezni u otkrivanju osobnih informacija. Sasvim je normalno ako je interakcija prilikom prvog kontakt čudna, pa čak i neugodna. Naravno, rijetki sretnici pamte prijateljstva pri kojima su „kliknuli“ već pri prvom kontaktu.
2.      Prijateljske interakcije – u ovoj fazi se događa tzv. „ćaskanje“ (small talk) kada odlučujete želite li više vremena provoditi s ovom osobom. Razgovarate o hobijima, interesima, iskustvima i dnevnim događajima.
3.      Koraci prema prijateljstvu – u ovoj fazi ljudi počinju – svojevoljno provoditi vrijeme s poznanikom i ulažu u formiranje prijateljstva. Također, povećava se dubina razgovora te dijeljenje stavova i vrijednosti.
4.      Rastuće prijateljstvo – interakcija postaje redovita te se brišu granice koje imate s drugima. Granice su veoma različite – nekome predstavljaju obaviti telefonski poziv s roditeljima ispred novog prijatelja, a nekome pustiti „vjetar“ u blizini spomenutog sretnika. U ovoj fazi prijatelji sami formiraju vlastita pravila. Ta pravila su često prešutna i nismo ni svjesni da smo ih „dogovorili“- na primjer, kod koga se češće družiti i koje informacije ne otkrivati pred drugima.
5.      Stabilno prijateljstvo – u ovoj fazi obje strane ovise jedna o drugoj te već možete automatski očekivati pomoć od drugoga, ako zatreba. Vjerujete ovoj osobi, dijelite intimne informacije i očekujete da će vaš odnos trajati dulje vrijeme.
6.      Prijateljstvo na izdisaju – kao i svi odnosi u životu, prijateljstva se razvijaju i mijenjaju – mnoga od njih, iako ne sva, dožive svoj kraj. Životne promjene poput braka, novog posla, postajanja roditeljem mijenjaju navike, interese, a samim time i kvalitetu i učestalost interakcije među prijateljima.

Prema tome, za prijateljstva treba vremena, ne mogu se forsirati. Prema Hallovoj (2018) studiji na brucošima, potrebno je do 200 sati zajedničkog druženja da bi prijatelji postali bliski i dosegli stabilnost u odnos. Također, prijateljstva često imaju svoj vijek trajanja.

Stoga, prilikom druženja s poznanicima na sutrašnjem predavanju, kavi ili ulici, dobro je imati sljedeće na umu

1.      Prijateljstva ne traju zauvijek. U redu je zanemariti ona koja opterećuju.
2.      Zaboravite na stereotip da svi već imaju svoje prijatelje. Prijateljstva se stalno razvijaju, stvaraju, mijenjaju i prekidaju. Riječ je o prirodnom procesu u ljudskim interpersonalnim vezama.
3.      Ne shvaćajte osobno, ako osoba s kojom se želite družiti nije zainteresirana... Nije svaki prijateljstki odnos predodređen da uspije „na duge staze“.
4.      Izložite se – ako ste na novom mjestu, okruženi novim ljudima, a niste skloni s lakoćom započeti razgovor s nepoznatima, u redu je zadati si zadatak da započnete razgovor s nekim pored vas. Da, to nekada može biti jako neugodno, ali negdje morate početi, zar ne?

Za kraj, postoji i prečica, svojevrsan „katalizator“ za uspješno stvaranje prijateljske interakcije s osobom koja vam je zanimljiva. Istraživanjem načina formiranja prijateljstava, Helen Russell navodi dva faktora koja u najvećoj mjeri olakšavaju da dvoje ili više poznanika da postanu prijatelji. Jedan faktor uključuje alkohol te je i na našim prostorima uobičajena strategija upoznavanja tijekom noćnih izlazaka, pa o njemu nije potrebno (a možda ni preporučljivo) dalje govoriti. Drugi faktor se može imenovati kao „zajedno u krizi“. Naime, poznanici koji zajedno rješavaju krizu, čak i nešto naizgled obično, poput dijeljenja prijevoza (kriza = „Kako ću kući?“) doma ili razmjene (kriza = „Iščega pita?“) skripti i drugih materijala za učenje, će vjerojatno biti kasnije biti povezaniji nego poznanici koji nisu surađivali. Stoga, idući put kada krenete samostalno rješavati neki manji problem, razmislite – koga mogu uključiti da ovo zajedno riješimo?

Želim vam ugodno ćaskanje i uspješnu akademsku godinu!